
Megalomanija je veoma popularna na Internetu. Sa njom svi nešto petljaju, koketuju. Ta reč ih privlači, čini im se da može da ih uputi u željenom smeru.
“Ljudi su takvi…”
Kakvi, pitam, i dobijam odgovor:
“Ko će brže, više, jače nego drugi. Treba dobro pogledati…”
Gde, u kom pravcu? Kakav isprani, izlizani, jezik koristi taj gospodin! Kao da mrzi, prezire reči koje izgovara, zapisuje…
“… jer ako nisi svestan šta želiš, za tebe to može biti veoma pogubno.”
Neki dušebrižnik, reklo bi se.
“Nekome možeš prodati marketinšku priču, i zamazati mu oči. Problem je što je ne možeš svima prodati! Oni će ti postavljati raznorazna dodatna pitanja, i zaključiti da si imbecil koji nema pojma o čemu priča?!
Sanjari, nerealni i priučeni su najveće štetočine i najmasovniji megalomani instalirani u svim društvenim strukturama.“
Od dušebrižnika, dogurali smo do tipa koji nas naziva imbecilima i štetočinama! I ja bih njega mogao da nazovem degenerikom. Baš mu pristaje.
Citirao sam nekoga (ni sam ne znam koga?! Nazavću ga g-din Hrvat. Ili da bih izbegao bilo kakve nacionalne konotacije: g-din Degenerik), pružio mu priliku da kaže šta misli o megalomaniji. On, opet, misli da je mnogo pametan, i da može svima da deli lekcije… naziva ljude imbecilima, štetočinama…
Ipak, g-din Degenerik govori o megalomanima, a ne o megalomaniji. Ko su megalomani? Kako ih prepoznati na ulici, poslu… U gradskom prevozu…
Volio bih da mi netko objasni zašto se u sve više natječaja postavlja uvjet starosti, kao da se radi o natječaju za kopanje kanala?
p.s. webman, poviri u pretinac poruka. :))