Sjedni i frdni i čamet,
Sve što ti padne na pamet.
Ostavi sve i dođi kod nas
O čuj naš Faki glas
I potraži spas kod nas.

Jer naš je Faki dobar, fin
Pristojan baš, veri, veri klin!

I - ne budi uvijek u jednoj traci,
Spasit će te Faki junaci!

Klikni i bez straha u kostima prijavi na jubilarni FAKI 10 -svoje životno djelo, dramu, zločin u teatru, situaciju, socijalni slučaj, recitaciju, gigageg, multimedijalnu prezentaciju, srebrna krila, žutu minutu, playback, operu bez groša, zeca u rukavu, vrapca u ruci i goluba na grani...može i happy end...

Deadline or die: 15. ožujak 2007.

Obuci svoje najbolje odijelo, spakiraj pun kufer (pa nek* se nađe) i kreni zvjezdanim stazama. Lijevo od mliječnog puta, točno kod desete zvijezde- skreni za FAKI. Ako se izgubiš u bespuću svemira, nazovi...

Očekujemo te od 22. do 27. svibnja 2007. u gradu Zagrebu!

Javi se na e-mail: fakifest@gmail.com
adresa: Autonomni kulturni centar- Attack!, za FAKI 10
Budmanijeva 12, 10000 Zagreb
Kontakt: SANJICA 098.962.69.54

Autonomni kulturni centar- ATTACK! i ove godine, po deseti-jubilarni put organizira Festival alternativnog kazališnog izričaja - Faki 10, od 22. 05. do 27. 05. 2007.

Festival je od svog nastanka zamišljen kao međunarodni susret umjetnika i skupina koji/e djeluju izvan institucionaliziranih komercijalnih kazališta, potiču mlade izvodače i pokazuju kvalitetan umjetnički doseg. Ova vrlo uopćena koncepcija u praksi znači da je FAKI festival alternativnog teatra, uličnog teatra, performansa, off i low budget teatra. Svojim sudionicima/ama FAKI festiva pokriva putne troškove, dnevnice, smještaj i zajednički vegetarijanski ručak.

I ove godine FAKI će svim kulturnim aktivistima i kazalištarcima iz različitih zemalja dati priliku za međusobni susret, komunikaciju i prezentaciju njihova rada. Cijeli program odvijat će se kroz radionice, izvedbe, kazališne predstave i(ne)formalne diskusije.
Novost ovogodišnjeg FAKI-ja je FAKIĆ U PARKU- dio festivala posvećen najmlađoj publici, sadržajno ispunjen nekonvencionalnim predstavama za djecu.

Attack! je nestranačka, neprofitna, nevladina, volonterska udruga građana koja stvara i širi kulturnu i političku alternativu te alternativnu ekonomiju, osiguravajući prostor u javnosti svima koji se žele kreativno izraziti i sudjelovati u promjenama na lokalnoj razini, koje vode slobodnom društvu.

- Biti balkanski (srpski, hrvatski, bosanski...) pisac jeste jedna tuga pregolema. Da li delite moje mišljenje?
- Prvenstveno se piše zbog samog sebe, a onaj koji je počeo pisati ovdje s namjerom da se obogati gadno se prevario. Ako krenete pisati zato što volite, onda to i nije tako tužno. Ne možete ni očekivati da vam zasađeni voćnjak donese dobit već prve godine. Sve su to državice sa malo stanovnika od kojih velika većina ne čita dobre knjige nego "Svet" i slične budalaštine, žutu štampu. Treba biti svjestan tih geografskih, kulturnih i ekonomskih odrednica i tako se postaviti. Ako očekujemo da pisanjem obezbjedimo egzistenciju, bolje da se okrenemo nekom drugom poslu. Ovdje se piše iz hobija i samo rijetki, ali baš rijetki mogu računati na finansijsku dobit. Na kraju krajeva, svoj prvi roman sam napisao zbog sebe, ne bih ga mijenjao da bih postigao veći tiraž. Mene veseli samo pisanje, a ono što me brine je izdavaštvo i kriterijumi po kojima se nešto objavljuje, a nešto drugo odbacuje. Sva sreća pa ću ove godine konačno diplomirati pa ću kao građevinski inženjer moći ležerno pisati ono što mi se piše ne misleći na novac i ustupke i kompromise prema izdavačima, ne opterećujući se novcem. Kad idete u osnovnu školu onda vas nastavnici tjeraju da popravljate jedinice. Kad ste u gimnaziji, profesore nije briga, nekad vas samo opomenu, ali nije im teško ni zaključiti jedinicu. Kad ste punoljetni i krenete na fakultet profesori i ne znaju za vas i uopšte ih nije briga. Budući da smo punoljetni jasno je da se sami trebamo boriti za čitaoce. I ja to radim.

- Na početku našeg virtuelnog razgovora, ipak me zanima gde ste Vi gdjo Samba? Možda će mi Vaš odgovor pomoći da vas materijalizujem u određenom prostoru, prostoru sa sasvim određenom geografskom širinom i dužinom?
- Dakle, zamisli jedan monitor, jedan dnevni boravak, u jednoj tipičnoj kamenoj dalmatinskoj kući sa vrtom, iza kapije u jedinom gradu Gradu na svijetu – Dubrovniku. Šiban burama, umiven valima i oplakam južnim vjetrovima, bijeli se u svom kamenu i tuguje za nekim davnim vremenima slave...

- Biti balkanski (srpski, hrvatski, bosanski...) pisac jeste jedna tuga pregolema. Da li delite moje mišljenje?
- Istina, opstati kao pisac i biti pisac na ovim prostorima je borba. I to ne samo sa birokracijom, manjkom općeg (ne)interesa za kulturu (od vladajućih instanci) i nastojanjem da se iziđe iz anonimnosti, nego i sa egzistencijalnim problemima. Pisac kao institucija je rijetkost, želim reći da su sretni oni rijetki (vrlo rijetki) koji mogu živjeti od svog rada.
Pianje nam dođe više kao hobi, što dođe isto kao da sakupljamo marke – skupo gubljenje vremena.

- Verujete li u postojanje Čitaoca? Da negde postoji njegovo veličanstvo Čitalac i da on čita Vaše knjige (Vaše priče... Vaše pesme...) Verujete li da Vaše knjige nisu tek "mrtvo slovo na papiru"?
- Nemam objavljenu knjigu, (vječna je nada u grudima ljudskim), ali trenutno pišem kolumnu za lokalne novine. Vjerujem u postojanje Čitaoca, jer JA jesam jedan. Susrećem te ljude svaki dan na ulici. Razgovaram s njima, slušam ih, dijelim njihove probleme... I sretna sam ako ih ono što napišem potakne na razmišljanje, zapali iskru u njima, da reagiraju na bilo koji način. Na kraju, to nam je svima cilj zar ne?

SAMBA o sebi: Rođena sam 31.7.69. u Vukovaru. Djetinstvo sam provela u Konavoskom selu kod bake dok su mi roditelji zarađivali gastarbajterski kruh u Njemačkoj. Od malih nogu mi je knjiga bila najbolji prijatelj, tako da sam već u osnovnoj školi pisala kratke komade, koji su se izvodili na školskim priredbama. Od tada sam povremeno pisala poeziju.