Knjigu priča Roberta Mlinarca "Sve o vjetrenjačama" odlikuje čvrsta i pregledna fabula u kojoj se zrcali važnost onoga o čemu se misli, govori i piše. Pripovjedač je u različitim zemljama i gradovima (Austrija, Švedska, London, New York, Beč) zaokupljen kretanjem, bijegom od svakodnevnog u melankoličnoj i nostalgičnoj potrebi da stvari imenuje, pridoda im općenitije i važnije značenje. Robert Mlinarec pisac je opsesivnih tema i motiva (metro, egzotične ljepotice, emigranti, ljubav, prijateljstva, mitski prostori...), ali kroz druge kulturološke reference (literatura, filozofija...) uvijek spreman na igru vidljivog i nevidljivog, stvarnog i nestvarnog, jer kao da se samo tako može spasiti od prolaznosti i zaborava. Knjiga "Sve o vjetrenjača" zanimljiv je i uzbudljiv "pregled literarnih simbola i interesa", s kojima se njihov pripovjedač sreo, vidio ih ili pročitao i napustio. Smještene u megapolisima ili imaginarnim prostorima govore o njegovu prošlom iskustvu i čitatelja zavode upravo u vrtnji od početka prema kraju, ali sad već na drugom mjestu, u drugoj zemlji – ili priči.
Robert Mlinarec rođen je 1966. u Zagrebu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju, etnologiju i informatiku. Objavljuje u domaćim i stranim časopisima, prevođen na desetak jezika.
Objavio:
1. Georginine suze (Naklada MD, Zagreb, 1997.)
2. Quattro stagioni (suautor sa Zoranom Ferićem, Miroslavom Kišom i Borisom Perićem), (Area, Zagreb, 1998.)
3. Film od pet sekunda, Area, Zagreb, 1998.
4. Tkači snova, Stajer-graf, Zagreb, 1999.
5. Mali noćni pomagači, Egmont, Zagreb, 2000.
6. Sve o vjetrenjačama, Naklada MD, Zagreb, 2002.
7. Triangulacija (sa J. Mlakićem i D. Šimovićem, Hercegtisak), Split-Široki Brijeg, 2003.
8. Dobrodošli u školu, edukativna slikovnica, Zagreb, 2005.
9. Tragovi/Traces, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2006.
10. Moji grafiti (sa R. Bjelčićem i V. Bakarićem), Matica hrvatska, Vinkovci, 2006.
11. Klik-klik, Matica hrvatska, Vinkovci, 2007.
Iz kritike: "Sve o vjetrenjačama" peta je knjiga prozaika Roberta Mlinareca (1966) kojeg u kontekstu mlade hrvatske proze obično svrstavaju u ladicu – eskapisti. Riječ je o ne previše brojnoj i u svakom slučaju ne baš bučnoj skupini pripovjedača koja svoje priče rado odmiče od hrvatske zbilje, smješta u daleke, ponekad i imaginarne prostore, ali veoma često upravo tom "delokalizacijom" posredno progovara o lokalnome. Ako smo pošteni, Mlinarec je i jedan od rjeđih mlađih pripovjedača koji ima kontinuitet pisanja i objavljivanja, iako je uvijek nekako po strani od samog središta proznih zbivanja. Zapravo, "Sve o vjetrenjačama" ni u kojem se slučaju ne može uvrstiti u eskapističku prozu bez ostatka, bez obzira što se jedan dio ovih priča doista zbiva u Londonu, New Yorku, Švedskoj, Beču i osobito Austriji (u čemu svakako ima i ponešto "autobiografičnosti" jer autor već jedno vrijeme živi upravo na relaciji Hrvatska-Austrija).
(autor - Jagna Pogačnik, "Jutarnji list")






prvo da te pozdravim a onda te idem citat i malo se upoznat sto pises.do citanja.