pon - 16.04.2007
E-BOOK - Zbirka priča "Sve o vjetrenjačama" Roberta Mlinarca

Knjigu priča Roberta Mlinarca "Sve o vjetrenjačama" odlikuje čvrsta i pregledna fabula u kojoj se zrcali važnost onoga o čemu se misli, govori i piše. Pripovjedač je u različitim zemljama i gradovima (Austrija, Švedska, London, New York, Beč) zaokupljen kretanjem, bijegom od svakodnevnog u melankoličnoj i nostalgičnoj potrebi da stvari imenuje, pridoda im općenitije i važnije značenje. Robert Mlinarec pisac je opsesivnih tema i motiva (metro, egzotične ljepotice, emigranti, ljubav, prijateljstva, mitski prostori...), ali kroz druge kulturološke reference (literatura, filozofija...) uvijek spreman na igru vidljivog i nevidljivog, stvarnog i nestvarnog, jer kao da se samo tako može spasiti od prolaznosti i zaborava. Knjiga "Sve o vjetrenjača" zanimljiv je i uzbudljiv "pregled literarnih simbola i interesa", s kojima se njihov pripovjedač sreo, vidio ih ili pročitao i napustio. Smještene u megapolisima ili imaginarnim prostorima govore o njegovu prošlom iskustvu i čitatelja zavode upravo u vrtnji od početka prema kraju, ali sad već na drugom mjestu, u drugoj zemlji – ili priči.

Robert Mlinarec rođen je 1966. u Zagrebu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu filozofiju, etnologiju i informatiku. Objavljuje u domaćim i stranim časopisima, prevođen na desetak jezika.
Objavio:
1. Georginine suze (Naklada MD, Zagreb, 1997.)
2. Quattro stagioni (suautor sa Zoranom Ferićem, Miroslavom Kišom i Borisom Perićem), (Area, Zagreb, 1998.)
3. Film od pet sekunda, Area, Zagreb, 1998.
4. Tkači snova, Stajer-graf, Zagreb, 1999.
5. Mali noćni pomagači, Egmont, Zagreb, 2000.
6. Sve o vjetrenjačama, Naklada MD, Zagreb, 2002.
7. Triangulacija (sa J. Mlakićem i D. Šimovićem, Hercegtisak), Split-Široki Brijeg, 2003.
8. Dobrodošli u školu, edukativna slikovnica, Zagreb, 2005.
9. Tragovi/Traces, Naklada Mlinarec & Plavić, Zagreb, 2006.
10. Moji grafiti (sa R. Bjelčićem i V. Bakarićem), Matica hrvatska, Vinkovci, 2006.
11. Klik-klik, Matica hrvatska, Vinkovci, 2007.

Iz kritike: "Sve o vjetrenjačama" peta je knjiga prozaika Roberta Mlinareca (1966) kojeg u kontekstu mlade hrvatske proze obično svrstavaju u ladicu – eskapisti. Riječ je o ne previše brojnoj i u svakom slučaju ne baš bučnoj skupini pripovjedača koja svoje priče rado odmiče od hrvatske zbilje, smješta u daleke, ponekad i imaginarne prostore, ali veoma često upravo tom "delokalizacijom" posredno progovara o lokalnome. Ako smo pošteni, Mlinarec je i jedan od rjeđih mlađih pripovjedača koji ima kontinuitet pisanja i objavljivanja, iako je uvijek nekako po strani od samog središta proznih zbivanja. Zapravo, "Sve o vjetrenjačama" ni u kojem se slučaju ne može uvrstiti u eskapističku prozu bez ostatka, bez obzira što se jedan dio ovih priča doista zbiva u Londonu, New Yorku, Švedskoj, Beču i osobito Austriji (u čemu svakako ima i ponešto "autobiografičnosti" jer autor već jedno vrijeme živi upravo na relaciji Hrvatska-Austrija).
(autor - Jagna Pogačnik, "Jutarnji list")

 
objavio webman 16. travanj 2007 13:37:00 | Permalink | 0 komentar(a)


čet - 12.04.2007
ReForum 05
ReForum_pozivnica

Riječka ekipa časopisa Re vas poziva da joj se pridružite u projektu kojega se vrhovi ni ne naziru, a jednostavnog je imena - ReForum. Riječ je o dvodnevnoj manifestaciji koja će u svome petom i najraskošnijem izdanju otkad je Rea i vijeka pokušati okupiti respektabilnu blogersku kliku te svekolikoj javnosti predstaviti i neka lica koja se kočopere ispred živopisnih nickova i zanimljivih književnih ostvarenja.
    Tema je ovogodišnjeg izdanja ReForuma, pogađate, blogerska književnost i to u svojim proznim i poetskim pojavnostima. Petak, 13. travnja, tako je rezerviran za forum/okrugli stol o blogerskoj književnosti i to u lounge baru Indigo s početkom u 20 sati, dok će se u subotu u 19 sati u internet clubu Cont u sklopu festivala blogerske književnosti predstaviti neka od najpropulzivnijih imena/nickova blogerske scene u Hrvata. Navest ćemo samo neka od njih: Vlado Bulić, s jednim od najzanimljivijih aliasa - Denis Lalić, Kruno Lokotar, guru FAK-a i, očito, svake nove inicijative koja miriši na novo i zanimljivo književno utjelovljenje/odjelotvorenje, Dario Rukavina-Porto, prvi ukoričeni bloger, svestrani pjesnik, prozaist, tragatelj nafte i moderator tribine u petak, Davor Šišović-Bookaleta, dobri duh blogerske scene, Kruno Čudina –Guedes, Vlado Gašperov – Miško, Maja Hrgović – Manistra, Sonja Miličević– Misericordia, Sandra Obradović–Echoe, Ivana Pavlović–Celeste, Deniver Vukelić – Korvin, Wall i mnogi drugi znani i manje znani blogeri. http://reforum.blog.hr

 
objavio webman 12. travanj 2007 8:12:00 | Permalink | 0 komentar(a)


sri - 11.04.2007
Natjecaj za nagradu “Zuko Dzumhur”

Opcina Konjic raspisala je konkurs za godisnju knjizevnu nagradu Zuko Dzumhur, za zbirku neobjavljenih prica autora sa bosanskog, hrvatskog i srpskog govornog podrucja.
Natjecaj je otvoren do 30.06. a pravo ucesca imaju autori sa prostora BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Natjecaj je anoniman, pa rukopise u pet primeraka treba slati pod sifrom
Nagrada iznosi 5.000 konvertibilnih maraka, a nagradjeni autor stice pravo i obavezu objavljivanja rukopisa u izdanju kuce “Klepsidra” iz Sarajeva u roku od godinu dana.
Nagrada ce biti dodeljena na manifestaciji “Dani Zuke Dzumhura” krajem jedanaestoga mjeseca u Konjicu.
Autori bi trebalo da salju radove na adresu: Opcina Konjic (za knjizevnu nagradu), na ruke strucne suradnice za kulturu prof. Biljane Handzo, Marsala Tita bb, 88.400 Konjic.
Prosle godine na natjecaju za nagradu “Zuko Dzumhur” pobedila je knjiga "Zlutke i haznadari" autorke Emine Basic.
 
objavio webman 11. travanj 2007 11:49:00 | Permalink | 0 komentar(a)




uto - 03.04.2007
Novi elektronski original: zbirka priča “Poslije kuge” Marka Henča

Zbirka priča “Poslije kuge” zagrebačkoga pisca Marka Henča sastoji se od deset dužih priča koje uglavnom tematiziraju oniričku stranu postojanja. Henč piše kao legitimni nastavljač generacije hrvatskih fantastičara, koji s istim ili vrlo sličnim pripovjednim alatima nastoji u svojim prozama dešifrirati podjednako takozvanu vječnu problematiku (primjerice u priči “Traktat o sreći”) kao i postratne traume iseljenih stanovnika Istočne Hrvatske (u priči “Četvrto vrijeme vile”). Budući da je stanje u hrvatskoj prozi zadnjih nekoliko godina obilježeno prije svega supremacijom neorealističkog pripovjedačkog modela, Henčova proza je dobrodošli predah od ove trenutačno najzastupljenije pripovjedačke matrice. Elemente fantastike dosljedno uporabljuje od početaka zbirke, gdje na samom početku, u prvoj priči, opisuje leđenje sokova u stablima – što je posljedica porođajno-samrtnih krikova majke glavnoga junaka – pa sve do završnih scena u kojima junaci u novome kraju, preseljeni iz Vukovara, tragaju za dunavskim vilama, podjednako kao i za vilama iz djetinjstva općenito. Nadalje, Henč u svojoj prozi vrlo umješno barata spojem pojedinačnog i općeg, života i smrti, javnog i tajnog, točnije vanjskih i unutarnjih krugova znanja (uobičajeno mnijenje o Aleksandru osvajaču Henč suprotstavlja “tajnom” Aleksandru, kojega je na osvajanje nagonila potraga za “višom” spoznajom). Očito je da bi osnovna inspiracijska izvorišta Henčova rukopisa trebalo tražiti u Borgesa i romantičara: u priči “Kradljivac snova” njegov junak šeće siromašnijim dijelovima grada i dolazi u dosluh sa snovima tamo nastanjenih ljudi. Elementi sna, oniričkog, elementi, kako već naslovom priče “Opsjene ophodara pruge” Henč sam opsjenu imenuje kao jednu od ishodišnih točaka svoga pisma, suprotstavljeni su tobožnjoj visokoj znanstvenosti ili barem solidnoj građanskoj konstruiranosti znanja ili zanimanja svojih likova: imamo konstruktora nuklearnih reaktora kojeg preplavljuje podsvjesno, policajca u mirovini koji putem tehnološke naprave (mobitel) stupa u kontakt s prekognicijskim, matematičara koji brojeve znanosti prepliće s jezikom Kabale. Sve u svemu, Marko Henč tematski obuhvaćajući danas u književnosti ponešto zapostavljene onostrane dimenzije stvarnosti, prevaljujući vremenski svojim pričama pritom brojna stoljeća, ispisuje rafiniranu prozu kojom bi mlađe čitatelje mogao prirediti za iščitavanje ranih radova Pavličića i Tribusona te prerano preminuloga Ede Budiše, dok bi u suvremenim autorima Henču svojevrstan rođak po erudicijskom i stilističkom ključu mogao biti Rade Jarak.

 
objavio webman 3. travanj 2007 8:37:00 | Permalink | 2 komentar(a)


  • 3. travanj 2007 9:11:00, tajnatajna

    prvo da te pozdravim a onda te idem citat i malo se upoznat sto pises.do citanja.

  • 3. travanj 2007 9:30:00, webman

    da, tajnatajna, ali nije ovo moja e-knjiga vec Marka Henca. U svakom slucaju, procitaj je!

  • pon - 02.04.2007
    Samo prazna obećanja... (Dajem kraljevstvo za krevet!)


    - Samo prazna obećanja daješ mi ti... - zapevao je Nepoznati ulicama K-a.
    - Samo prazna obećanja... - jedva čujno je izgovarao.
    Ništa oko njega nije bilo virtuelno, već stvarno, veoma stvarno. I njegovo pijanstvo je bilo stvarno.
    Prvi put je bio pijan u svom rodnom gradu, i teturao je ulicama grada. Još jedno poniženje, ništa više! Mora se i to podneti, ne sme se sakriti, prećutati.
    - Da, bio sam pijan jedne avgustovske večeri... Nije to nikakav trač već - istina!
    Samo da se dokopa kreveta, ništa drugo mu nije bilo važno. A sledećeg jutra će zaboraviti na svoje pijanstvo, sve gluposti koje je činio prethodnog dana pokušaće da zaboravi. (On će ih zaboraviti, ali će ih Nepoznati-pisac zapamtiti i zapisati.)
    - Dajem kraljevstvo za krevet! - uzviknuo je dok je čekao da se upali zeleno na semaforu. - Dajem kraljevstvo za... prezervativ... Dajem prezervativ za... kraljevstvo...
     
    objavio webman 2. travanj 2007 9:31:00 | Permalink | 3 komentar(a)


  • 2. travanj 2007 18:57:00, Lanna

    :)

  • 3. travanj 2007 15:34:00, davors

    :)

  • 4. travanj 2007 9:25:00, webman

    lanna, davors :):)