 | |
 | |
Pisati nešto što bi moglo da se nazove anti-književnost, što jeste anti-književnost. Preći granicu koju se drugi ne usuđuju da pređu. Književnost je toliko bedna, propala stvar da bi samo anti-književnost mogla da spasi što se spasiti (još) može. Ali, šta do tada dok anti-književnost ne dobije svoj zamah uraditi sa književnošću? Spaliti, uništiti sve te bezvredne knjige ili ih odložiti u depo, atomsko sklonište koje je izgubilo svoju prvobitnu svrhu? Ko još razmišlja o atomskom ratu?
10. veljača 2006 18:50:00, webman
davors, ipak moram da napomenem (mada se dobro druzimo)... na kablovskoj imam hrt-1 i hrt-2, a za drugo - ja sam ipak sa druge strane (geografski) ex-yu. Ovde nemamo RTL (bivsi HRT-3 koliko sam shvatio). Pozdrav!
10. veljača 2006 19:11:00, davors
Da, to sam prevido...poslije sam se toga sjetio...ali nema veze kužimo se. Pozdrav.
10. veljača 2006 23:50:00, samba
a kad kod nas svaka šuša može da izda knjigu...kakva mi je to književnost - memoari pjevačice od tridesetak godina! Što je to u njenom životu toliko važno ili inspirativno pa da je vrijedno objavljivanja?! ma daj...
13. veljača 2006 8:00:00, webman
pa, kada je "knjizevnost" (naravno pod znacima navoda) postala to - onda nama jednino preostaje da pisemo antiknjizevnost.
Slažem se s ovim, ako sam dobro shvatio, to je upravo na tragu onoga o čemu sam govorio u prethodnom komentaru... Ako si možda prije neki dan gledao emisiju iz kulture, mislim da se zove Sedmi format...Dječja književnica Sanja Pilić je dala primjedbu na to što se današnje bajke u kazališnim izvedbama scenski izvode tako da više i ne liče na bajku, zamjerivši što se producenti sve više udaljavaju od klasičnog dramskog uprizorenja bajke na kazališnoj sceni...Nadugo prije na RTL televiziji kod nas bio je prikazan indijski ljubavni film ZAUVJEK U MOM SRCE, film obiluje emotivnim nabojima i ljubavni dramu dovodi na vrhunac emocionalnog ispunjenja kojeg izaziva kod gledaoca. No u cijelom filmu nema niti jednog bliskog fizičkog kontakta između protagonista...rekli bismo sve je ispričano klasičnim umjetničkim rječnikom kojim je dočarano sve što je umjetnik htio reći...Iznenadilo me je da su i mnogi učenici u osnovnoj školi bili oduševljeni filmom koji su za razliku od mnogih komotno mogli gledat zajedno sa svojim roditeljima...No takvi filmovi svakako mogu proizaći samo iz klasične književnosti, a ne anti-književnosti koja ne vjerujem da je ikoga uspjela oplemeniti..dapače samo još više u čovjeku potiče ono čemu se navodno suprotstavlja...No danas, na žalost, nema niti konsenzusa o tom što se može svrstati pod pojam anti-književnost...Možda stoga niti ja nisam u pravu...ali vjerujem da smo se razumili.