- Na početku našeg virtuelnog razgovora, ipak me zanima gde ste Vi g-dine Davors? Možda će mi Vaš odgovor pomoći da vas materijalizujem u određenom prostoru, prostoru sa sasvim određenom geografskom širinom i dužinom?
Davors: Sada sam u blogosferi… rasterećen pojmova o vremenu i prostoru… To je svijet u kojem nema ni mjesta ni granica… jedino prostranstvo je mašta… Nema otvorenih pitanja, ni zatvorenih tema… Čista nirvana.

- Biti balkanski (srpski, hrvatski, bosanski...) pisac jeste jedna tuga pregolema. Da li delitemoje mišljenje?
Davors: Ovisi kako se gleda. U posljednjih šesnaest godina Balkanci se ovdje najbolje snalaze. Konačno su dočekali da ovaj prostor bude samo njihov. To važi i za “balkanske pisce”. Ali, kada su u pitanju “pisci na Balkanu” onda se slažem u potpunosti. Mislim da je sretnija majka koja je rodila blogera nego pisca.

- Verujete li u postojanje Čitaoca? Da negde postoji njegovo veličanstvo Čitalac i da on čita Vaše knjige (Vaše priče... Vaše pesme...
Davors: Teško je to reći ovako napamet. Za sada jedine objektivne pokazatelje da ih netko ozbiljno čita imaju oni blogeri protiv kojih su pokrenuti kazneni postupci ili podnesene prekršajne prijave. Mi ostali ne možemo tvrditi sa sigurnošću…Ali ja sumnjam na neke, jer sam ih već puno puta uhvatio u čitanju, jedino što nisam uvijek siguran da li su pročitali sve do zadnje riječi.