Knjige se ne pišu za jedan dan?!
Potrebno je mnogo truda, znoja i žuljeva na stolici, da bi ono između korica čitaocu donijelo čašicu više od besmisla, tako da može teturati unatrag do sebe samoga, kakav je bio prije čitanja, ne pronašavši se više nikad istim, već unaprijeđenim, uzvišenim, poboljšanim, zakrpljenim, što li već.
Stoga, odlučio sam ipak napisati knjigu za jedan dan, u pokušaju da oborim teoriju čijom me dubinom znaju razočarati naši pisci, valjda u zaboravu da dan traje 24 sata, a da je krajnji akt svejedno mehanička radnja, ako mu je prethodila empirija, ako je autor iskren i ako piše slobodno, bez susprezanja, na maternjem, srpskohrvatskom jeziku.
Svejedno, tko bi objavio takvu jednu knjigu i takvog jednog bezobraznog pisca, ukoliko se on ne bi potrudio pa napisao nešto na bosanskom, srpskom ili hrvatskom i utrošio na to barem dvije godine, mada je isto mogao da obavi i za jedan dan.
No, što bi radio u dokolici?
Možda ne bi vidio 50 miliona očiju kako prate svaki njegov pokret, a možda bi u zaboravu nad tom paranoičnom postavkom odista pisao.
Objavili bi ga najveći izdavači, stekao bi slavu šireći suptilni nemir oko sebe kao nešto što će se savršeno složiti sa nadolazećim katastrofama.
To bi bilo dobro, jer ništa nas ne smije iznenaditi. (odlomak iz romana)
—-
Neven Mehinagić (Zenica, 1976), web developer, konceptualist, duhovni ratnik u misiji širenja svjesnosti Krsne, frontman rock grupe Sampradaya, kreativni direktor “Balkanskog književnog društva”. Do sada objavljivao isključivo radove stare preko deset (10) godina, a po želji bhaktin Eni, 24. septembra 2007. napisana je “2008.” koju ekskluzivno objavljuje PROZAONLINE - magazin za ex-Yu književnost.